Pročitaj ovu priču ako si u potrazi za životnim odgovorima

398

Nekada davno živio je jedan maleni dječak koji je želio upoznati Boga. Znao je da će to biti dug put do mjesta gdje Bog živi, stoga je spakirao u svoj ruksak, 3 čokoladice i 2 bočice omiljenog soka od naranče i krenuo na put.

Kad je prošao nekoliko ulica, ugledao je staricu kako sjedi u parku na klupi i gleda u golubove. Dječak je sjeo pokraj nje i otvorio svoj ruksak. Taman kada je otvorio svoj sok od naranče, primijetio je da starica izgleda gladno, pa joj je ponudio čokoladicu. Zahvalno je prihvatila čokoladicu i nasmiješila mu se. Njezin je osmijeh bio tako lijep da je dječak htio ponovno vidjeti kako se starica smije, pa joj je ponudio i sok.

Starica mu se još jednom nasmiješila. Dječak je bio oduševljen! Sjedili su tako cijelo poslijepodne, jeli i smijali se, ali nisu prozborili ni riječ.

Kako je pomalo padao mrak, dječak je shvatio koliko je umoran, stoga se dignuo i krenuo kući. No nije napravio ni nekoliko koraka okrenuo se i potrčao starici u zagrljaj. Ona mu je uzvratila najvećim osmijehom ikad. Kad je dječak otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena izgledom radosti na njegovom licu.

Pitala ga je: “Što te danas učinilo tako sretnim?” Odgovorio je: “Mama, danas sam ručao s Bogom.” Ali, prije no što mu je majka mogla išta odgovoriti, dodao je: “Znaš što? Ona ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio!”

U međuvremenu, stara se žena, također s radošću, vratila kući. Njezin je sin bio zaprepašten kako joj je na licu isijavao neopisiv mir, pa ju je pitao: “Majko, što te danas učinilo tako sretnom?” Odgovorila mu je: “Ja sam danas jela čokoladicu u parku s Bogom.” Ali prije nego je sin uspio išta reći, dodala je: “Znaš, on je puno mlađi nego što sam očekivala.”

Poruka priče: Bog je posvuda. Samo trebamo dijeliti svoju sreću i drugima pomoći da ju osjete.

 

(zdravakrava)

Ostavite odgovor

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.